Tebi samo pjesme pišem,
za te živim, s tobom dišem.
Imenom te neću zvati,
pjesmom ću te opjevati.
Piše: Ljuba Đikić
Tebi samo pjesme pišem,
za te živim, s tobom dišem.
Imenom te neću zvati,
pjesmom ću te opjevati.
Snijeg pada i topi se,
na uvojcima tvoje kose.
Ti ponosno hodiš kraljevskim gradom,
ja te gledam, zaljubljeno, kradom!
Snijeg pada, prohladno je,
al' je toplo srce moje.
Ono kuca, ono grije,
ono ljubi za oboje.
| ←« Marija Kraljica Hrvata u Wollongongu gdje žive i Viničani | Moj ćuko ispod Zavelima »→ |
|---|
