U subotu 4. kolovoza 2018. proslavljen je Dan viničkoga zajedništva pokraj spomenika žrtvama ratova u Vinici. Svetu misu toga dana s početkom u 11 sati predvodio je bivši vinički župnik don Ilija Drmića, a sada župnik u Viru.
Piše: ZDZ
U koncelebraciji su bili uza župnika domaćina don Jakova Renića i ovi svećenici: don Blaž Ivanda rodom iz Vinice a župnik u Grabovici, zatim dvojica svećenika umirovljenika don Ante Ivančić i don Luka Mamić iz Grabovice, don Mijo Klarić iz Rašeljaka i don Joko Blažević iz Vinjana. Za vrijeme ove svete mise pjevao je župni zbor iz Grabovice pod vodstvom spomenutoga župnika don Blaža.
Na početku mise otpjevane su Litanije svih svetih, položen je vijenac (Petar Škorić saborski zastupnik u RH, Mladen Šarić zastupnik u skupštini herceg bosanske županije, Luka Krstanović predsjednik općinskog vijeća Tomislavgrada te Petar Bilobrk predsjednik Zavičajnog društva Zavelim), a potom su pročitana imena 52 poginula Hrvata iz župe Vinice u Prvom svjetskom ratu, 192 u Drugom svjetskom ratu i 9 što su poginuli nakon toga rata, te 15 u Domovinskom ratu. Potom je uslijedio pozdrav župnika don Jakova svih nazočnih vjernika i predstavnika vlasti govoreći i o tome kako se ovo slavlje poklapa i s proslavom Dana pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja što se svečano slavi u Hrvatskoj i u susjednome Viru.
Don Ilija je u svojoj propovijedi podsjetio sve prisutne na onaj nadnevak blagoslova spomenika u čast žrtvama ratova, a to je bilo 9. kolovoza 2008. za vrijeme svete Mise što ju je predvodio don Ivan Štironja, izaslanik biskupa Ratka Perića. Ove godine pada 10. obljetnica toga slavlja. Otada se svake godine početkom kolovoza slavi taj dan pod vidom stvaranja i učvršćivanja viničkoga zajedništva svih Hrvata iz župe Vinice i svih odseljenika gdje god da jesu. To je dan sjećanja na svoje vrijednosti koje su nas očuvale i vodile kroza život, a među njima jesu i poginuli Hrvati u raznim ratovima naše duge i teške povijesti. U Viničkom ustanku 1875. god. bilo je preko 300 Viničana, a zacijelo bilo je i žrtava o čemu nemamo podrobnije podatke. Toga dana za sve njih se molilo za vrijeme Mise, kao i za sve ostale potrebe toga puka. Taj spomenik dao je poticaj mnogima da se zauzmu za izgradnju cesta u župi Vinici, koje su bile u vrlo lošem stanju, gotovo da se njima u pojedinim dijelovima i nije moglo prometovati. Domalo će biti vrlo otežana vožnja i makadamom od Vinice do Vira, te će biti loše ako se ne pristupi gradnji tih 6 km makadama koji bi dao novu sliku cjelokupnom kraju.
Župnik don Jakov je zahvalio na kraju Mise obitelji koja je izgradila mrtvačnicu u grobljanskoj kapelici na novome dijelu groblja, a potaknuo je i na sudjelovanje u uređenju prostora oko župne crkve što je povezano i s odvodom vode da bi se zaštitili temelji crkve. Postoje naznake nastavka dovoda vode u pojedine dijelove župe, što je radosna vijest za sve žitelje ovoga kraja.
Po završetku Mise nastavljeno je slavlje na naš pučki način blagovanjem s pjesmom i gangom pod šatorom i u hladovini uokrušce spomenika i Trga hrvatskih branitelja. Župnik je ugostio spomenute svećenike i pjevače u župnome dvoru.
I jedna zanimljivost. Toga dana nakon blagoga povjetarca, što je rashlađivao sve na ovoj proslavi, najednom puhnuo je jaki vjetar i gotovo prevrnuo veliki i teški suncobran pokraj kamenoga oltara, na kojemu su bila tri puna ciborija hostija kojih se nije nimalo dotaknuo. To je znak Božje brige za nas putnike ovim svijetom, na čemu smo mu trajno zahvalni.
