Župa Vinica u Duvanjskom dekanatu i Mostarsko-duvanjskoj biskupiji proslavila je u subotu 8. rujna 2018. svoju zaštitnicu Malu Gospu ili blagdan Rođenja B. D. Marije.
Piše: don Ilija Drmić & Foto: ZDZ
Svečano misno slavlje predvodio je župnik iz Vinjana kod Posušja don Joko Blažević, a inače rodom iz sela Pasiči, zaseoka Blaževića. U koncelebraciji su bili uglavnom svećenici iz okolnih župa s duvanjskim dekanom i seoničkim župnikom fra Vinkom Kurevijom, te mjesnim župnikom Vinice don Jakovom Renićem. Najprije je obavljena procesija s Gospinim kipom i uz pjevanje Litanija, a potom je uslijedila Misa za vrijeme koje je pjevao Župni zbor.
Don Joko je u svojoj propovijedi sabranom mnoštvu vjernika iz sela župe Vinice: Mijakova Polja, Zaljuti, Rošnjača, Podzavelima, Pasiči i Vinice, te okolnih župa: Vira, Zagorja, Vinjana, Ričica, Studenaca, Aržana, Roška Polja, Rašeljaka, Grabovice, Prisoja i drugih, održao pobudnu i nadahnutu propovijed, u kojoj je, orisavši lik Male Gospe, njezinih svetih roditelja Joakim i Ane, govorio o rađanju i seobama, kao dvama vrlo važnim i trenutno najupečatljivijim pitanjima našega hrvatskoga naroda. Nema prigode među Hrvatima i katolicima u okvirima BiH i u Hrvatskoj a da se ne koristi za isticanje spomenutih dvaju problema maloga broja rođenih u odnosu na povećani broj umiranja u našemu malom hrvatskom narodu, te učestalih selidaba sa sela u gradove i gradiće, odnosno odlazaka u inozemstvo radi rada i zarada. Ovakvi propovjednički glasovi se često čuju i imaju svrhu potaknuti one u vlasti, koje je narod izabrao demokratskim načinima, da promisle i da se trgnu, te novčano i moralno potpomognu bračnim parovima rađanje djece što može otvoriti i bolje mogućnosti rada, zarada i istinskoga života u vlastitoj domovini. Da je propovijed snažno odjeknula u puku zbog jasno iznesenih činjenica, pokazuju i učestala čestitanja propovjedniku don Joki, koji je u zadnji čas u toj ulozi nastupio zamjenjujući za ovu zgodu i Misu pozvanoga župnika u Dugopolju don Ivana Ćubelića, ali on je bio spriječen.
Poslije misnoga slavlja pred župnom crkvom, oko koje je riješeno uoči ove proslave pitanje odvoda vode i urađen betonski pojas s kamenim ulazima uz troja vrata, narod se srdačno pozdravljao i razgovarao. Među tim vjernicima i Gospinim štovateljima bio je i Ante Ćurković, koji je sa svojim ocem Nikolom dovezao i ugradio prvi kamen za temelje crkve 1937. god. Tada je bio župnik don Ante Krešimir Buconjić, koji je s pukom crkvu dovršio 1939. god. Njega je naslijedio 1941. god. don Andrija Majić ml. Oba ova župnika su ubijena, don Ante u Ljubinju 1942. god., a don Andrija ubijen i ubačen u Jazovku u svibnju 1945.
Budućnost ove crkve, kraja i hrvatskoga naroda počiva na temeljima čvrste vjere i njezinih svjedoka, onih 52 ubijena u Prvome svjetskom ratu, 192 u Drugome svjetskom ratu i 15 u Domovinskome ratu uz ove svoje svjedoke svećenike i župnike.