Nemojmo šutjeti, nego prenosimo na djecu i mlade, ljubav i žrtvu njihovih predaka.
Piše: ZDZ
U subotu, 1 kolovoza u Župi Vinica obilježen je Dan viničkoga zajedništva. U 11 sati bilo je
svečano Misno slavlje na Oltaru života sa spomenikom poginulim Hrvatima iz župe Vinice u
svim ratovima. Svečanim euharistijskim slavljem predsjedao je dominikanac fra Jozo Čirko,
župnik u dominikanskom samostanu Gospe od Ružarja u Splitu, inače rođen u selu Rašeljke,
koje je do 1934. god. pripadao Vinici, a u koncelebraciji su uz viničkog župnika don Jakova
Renića bili don Ilija Drmić, don Ante Kutleša, don Luka Mamić, don Ante Čipčić, don Blaž
Ivanda i laik Vlado iz Karmela sv. Ilije.
Prije početka misnog slavlja izaslanstvo Općine Tomislavgrad na čelu s predsjednikom
Općinskog vijeća Lukom Krstanovićem, predstavnicima Zavičajnog društva Zavelim i
mještanima Župe Vinica položilo je vijenac i zapalilo svijeća ispred ploče na kojoj su
uklesana imena poginulih u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu.
Obilježavanje Dana viničkog zajedništva, prvu subotu u kolovozu, uveo je bivši vinički
župnik don Ilija Drmić prije dvanaest godina, kada je izgrađen i blagoslovljen spomenik s
Oltarom života u znak sjećanja na sve Hrvate iz župe Vinice koji su poginuli u raznim
povijesnim razdobljima i ratovima za hrvatsku državu i slobodu (za 162 žrtve Drugoga
svjetskog rata i 15 žrtava Domovinskog rata). Toga dana Viničani se prisjećaju svih poginulih
i svih pokojnika, kao i svih živih Hrvata koji su potekli iz ove velebne kolijevke hrvatskoga
naroda gdje god da se nalazili diljem svijeta, koji se na ovaj način jednom godišnje okupe iz
svih sela, od Mijakova Polja, Zaljuti, Rošnjača, Podzavelima, Vinice i Pasiči. To je dan kada
su zajedno u molitvi svi vjernici župe Vinice, gdje god živjeli. Tako se i na ovogodišnjem
obilježavanja okupio lijepi broj vjernika, kako onih koji žive u Vinici, tako i raseljenih i
njihovih gostiju i prijatelja, koji su se zajedno poklonili i pomolili za sve stradale žrtve u
ratovima i preminule župljane.
Predvoditelj misnog slavlja fra Jozo Čirko u vrlo nadahnutoj propovijedi potaknuo je
okupljene vjernike na važnost ljubavi prema svome zavičaju koji ne smije biti zaboravljen,
kao i potrebu da uvijek štitimo istinu i čuvamo ideale ljudi koji su položili svoje živote i trpili
za svoj narod i domovinu.
Prenosimo dio njegove propovijedi:
„Draga braćo i sestre, okupili smo se danas ovdje kako bi se molitvom sjetili onih koji su svoj
život dali za Istinu i svoje ideale iz župe Vinica.
Današnje evanđelje nam govori o čovjeku koji je također dao svoj život za Istinu, Ivan
Krstitelj. I evanđelja najviše poštuju Ivana Krstitelja. Pa i sam Isus kaže da se „veći nije rodio
od žene“. Ivan Krstitelj je toliko bio sličan Isusu da je Herod mislio da je on sam Isus Krista.
Na kraju Ivan Krstitelj i Isus završavaju tako da su se usprotivili vlasti i svoj život završili
mučeništvom.
Govoriti istinu o vlasti nikad nije lako. Često iziskuje veliku cijenu. A za Ivana je ta cijena
bila zastrašujuća. Ali je on bio spreman platiti je.
Čini se, da ljudi moraju puno trpjeti kad se bore za pravdu. Kada pohlepa i vlast uhvate
čovjeka, ona može postati jako okrutan. To vidimo kod Heroda u evanđelju. A kao posljedica,
trpe nevini.
Poginuli kojih se danas prisjećamo su također platiti svoju cijenu, kao i Ivan Krstitelj. Možda
nam se danas čini da njihova žrtva nije imala smisla. Da njihova žrtva nije cijenjena. Možda
razmišljamo da je bolje bilo da su ostali u svojoj kući, radili svoj posao i odgajali svoju djecu.
Ovako su dali svoj život za svoje ideale, a djeca ostala siročad.
Na ovom spomeniku ima imena ljudi koji su bili u ustašama. Koji su se iz ljubavi prema
svojoj domovini odazvali u rat. Čija su djeca ostala siročad, a majke se trudile odgojiti ih u
dobre i poštene ljude. Mi ih se danas sjećamo s ljubavlju, poštovanjem i ponosom. Možda će
me neki novinar prozvat da veličam zločince i da sam i ja sam zločinac. Ali ovi ljudi su bili
dobri i pošteni i puni ljubavi za domovinu.
Poznavao sam Iliju Ivanda koji je bio ustaški satnik. Čovjek dobar, pošten…. Takvih je još
bilo u Zaljuti i drugim selima župe Vinica. I mi po sadašnjim zakonima ne smijemo veličati
njihovu žrtvu i ljubav.
Zar nije žalosno da postrojbe HOS-a 5. kolovoza ne smiju doći u Knin, kojega su oslobodili.
A ne daju im oni koji su pili i žderali dok su oni svoje živote bili spremni dati za domovinu.
Braćo i sestre, zapitajmo se: Jesam li spreman dignuti glas protiv nepravde i ugnjetavanja
nevinih ili ću šutjeti da se ne zamjerim vlasti?
Prenosimo istinu o ovim časnim ljudima koji su se borili za svoje ideale i darovali svoje
živote za svoju Domovinu, a ne da se plašimo onih čiji su djedovi i roditelji bili na suprotnim
stranama, a sada su na vlasti. Nemojmo šutjeti, nego prenosimo na djecu i mlade, ljubav i
žrtvu njihovih predaka“, istaknuo je fra Jozo Čirko na završetku propovijedi.
Nakon svete mise uslijedilo je druženje, pučko veselje na kojemu se častilo janjetinom,
zalivalo vinom i pivom, a zaorila se i ganga.
U prilozima popis viničkih žrtava:
- Popis poginulih u II. Svjetskom ratu
- Popis poginulih u Domovinskom ratu
