Ova pjesma Vinicijada djelo je Viničanke Ljubice Mihaljhević r. Šiško, koja je udata u Viroviticu. Uskoro će biti objavljena njezina knjiga recepata s naslovom Šiškuša - Vinička kuharica s dušom. Objavljenjem ove pjesme najavljujemo tu knjigu, koju ćemo predstaviti svim čitateljima Portala Zavičajnoga društva Zavelim.
Ljubica Mihaljević - Šiškuša
VINICIJADA
U tebi sam žeđala liti
Smrzavala san se zimi
U tebi san vidila prvi put ćaću
u drugoj svojoj godini
koji se nakratko navratijo iz Crne Gore
Kolina su mi uvik bila krastava zbog tvoji škripa
Mokri stopala od tvoje rose
u šlapama san dolazila u proliće i ujesen
u školu a vraćala se po Zvizdanovoj pripeci
U tvojin kamenin kućon su živile
neviste s dicon brez svoji muževa
U tebi sam ispraćala ćaću
na tužne odlaske u Nimačku
Iz tvoje čatrnje san usrid zime
iskalala u teškom siću
smrznutu krepanu mačku misto vode
U tebi san progutala belenčuk
gledajuć neki avijon na nebu
Ostala san na tvojin putin do škole sama
jer su moji vrsnici nepovratno otišli
U baš svakon tvon uskon prolazu
niko je vidijo dušmanicu a morala san kroz nji prolazit
Kažnjavana sam u školi zbog neznanja matematike
ostajanjem u učionici do crne noći pa
prolazila uz jezivi vrta kroz Križ u potpunom mraku
trčeć i izvikujuć Očinaš da bi priživila straj
Ranila san se šakon cukra i komadićon kruva
dok bi u Perincu iza škole čuvala krave do mraka
Od tvoji svrbiguza /šepurike koja je izazivala svrbež/
nisan imala mira sideć na tvrdoj sidalici pod nastavon
Njive su ti liti bile izbrazdane dubokin pukotinon od suše
Trnjine bi ti dozorile tek iza prvog mraza
Tvoji jalovi orasi su korijenjem isušili čatrnje
a plodova nije bilo dovoljno ni po jedan za dite o Božiću
Muškiće u najjačoj snazi si pušćala na tuđe bauštele
Sritnjaci su ti se vraćali govoreć drugin ričin,
u njiovoj robi i njiovin autin
Pratila si ji s materini miljun izgovoreni Očinaša
na krunici koja bi brzo izgubila sjajni sloj
od grubi prstiju koje su ji stalno pribirale
Znan koliko si ridala oni prolića
kad su ti sinove vraćali u mrtvačkin sanducin
Od ti’ tvoji suza se izlivaju i sastaju Brina i Pećina
Svoje suze uvik kriješ usrid polja u dubokon ponoru
Tvoja motika je bila priteška u mojin nejakin rukan
Tvoja motika je bila malo manja od mene
Priteška u mojin nejakin rukan
pa san je sa kolinin pridržavala dok bi kopala
U tvoju zovnicu je uvik moglo stat prikoviše slatkovine
Na tvojoj njivi u ladu u vrilo popodne
moj did je mora metkon raznit debelu šarulju
koja se spušćala s rašeljke na nas,
usnule primorene kopače
Gangu si stvarala od izmišani truda i inata
Tvoji konji su bisnili za vrime žedne vršidbe
pa bi ti se vraćali
Čemerna su bila brimenja
s vriškon grabovinon na leđima trudni majki
Ostavljeni udovci
Ostavljene udovice
Starice matere uvik u crnini
Puna rana
Suva
Škrta
Pripečena
Promrzla
Šutljiva
Gola i bosa
Svejedno si mi jedina
Kako da te ne volin majko Vinico
Jedina