Naš je virski, podzavelimski, podbilski, ričički, studenački, vinički kraj, kao uostalom i svi drugi naši hrvatski krajevi, od pamtivijeka, “od stoljeća sedmog” bio i ostao na svakovrsnoj vjetrometini.
Piše: don Ilija Drmić
Stoga i ne čudi da su se naši pređi razmilili na sve četiri strane svijeta. Međutim, zahvaljujući najnovijim tehnologijama potomci raseljenih Hrvata sve se više povezuju, jer osjećaju da su dio istog naroda, podneblja, dapače iste obitelji. Tako se zbilo 11. kolovoza 2018. prvo okupljanje potomaka starih Lukića čemu je zaslužan Rade Lukić sa svojim suradnicima. Zadnji stanovnik napuštenog zaseoka je zabilježen 70-ih godina prošloga stoljeća.
Dio Lukića kuća u Podbiloj
Potomci Lukića žive na dva kontinenta i u desetak država. Ove godine su se okupili prvi put na svome starom ognjištu u Podbiloj, selu koje pripada župi sv. Jure u Viru, a da povod nije bila svadba ili sahrana, što nas to češće sabire, nego jednostavan poziv i poticaj zavičajnoga podneblja i podnebesja sa svim dragim i nezaboravnim sadržajima što još uvijek postoje unatoč zubu vremena, kako se to pjesnički veli. Mnogi od njih nisu se vidjeli više desetljeća, a neki su se po prvi put susreli na ovome skupu koji je održan u nekadašnjoj školi, na tzv. kuli, što je temeljito obnovljena zaslugom Mjesne zajednice i njezinih predstavnika Milana Budimira Rođe i Ante Budimira Ćanija, kao i drugih. Svrha je susreta bila ugodno rodbinsko druženje, ali i upoznavanje posebno mlađih naraštaja. Toga dana bila je subota i vrlo vruće, a ovome druženju se odazvalo 70 osoba, koje su se uz dobru hranu i osvježavajuća pića, te dragu pjesmu zadržale u zajedništvu do duboko u noć. Svi nazočni su se usuglasili da bi ovo zajedništvo i druženje trebalo trajati i održavati se svake godine u ljetnim danima kada se ionako češće pohađa rodni kraj.
Obnovljena zgrada bivše škole u Podbiloj
I njihov župnik don Ilija Drmić došao je na ovaj skup nakon što je završio svoje obveze, a napose ispovijedanje toga dana stare i nemoćne prije podne i od 18 do 20 sati u Posušju povodom proslave Velike Gospe. Pozdravivši sve pojedinačno održao je i prigodni govor, u kojem je evocirao mnoge uspomene vezane za sela, a poglavito ona koja su posve napuštena. On je rekao da i dalje postoji živo sjećanje na ta sela kod svih njihovih odseljenih stanovnika jer se u njih navraćaju i sudjeluju u obnovi župnih objekata, napose crkve i grobalja, te je sve Lukiće i ostale Podbiljane, kao i goste potaknuo i ohrabrio da ne zaborave svoja stara ognjišta, gdje još uvijek ustrajno tinja tiha vatrica, kao ni svoja groblja, grobljanske crkve i svoje župne crkve. Podsjetio je da u ovakve programe valja uvijek uključiti i slavlje svete Mise za pokojne i žive.
Pogled na Lukića kuće
U Podbiloj su se 4. kolovoza 2018. sabrali i Budimiri u svome dijelu sela, koje polagano doživljava obnovu, a oni su dobili i monografiju s opisom prezimena i svega vrijednoga. Župnik tada nije mogao doći, jer je istoga nadnevka i u isto vrijeme bio skup u Viru. Najprije je bila u virskom groblju Stipića Dubrava sveta Misa u 19 sati, koju su slavili župnik don Ilija Drmić, mještanin i dušobrižnik za Hrvate u HKM Balingenu don Božo Polić, te susjedni župnik iz Vinjana don Joko Blažević koji je održao prigodnu propovijed u povodu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, kao i Dana hrvatskih branitelja. Nakon svete Mise uslijedio je program pod vodstvom Mjesne zajednice u Viru i to u dvorani Osnovne škole Franice Dall'era, gdje su nastupili svojim prigodnim izlaganjima Višnja Srarešina i Davor Ivo Stier, a potom je uslijedio domjenak.
Mora se ovom zgodom istaknuti i to da je ovogodišnja manifestacija Etnofest kod spomenika u čast poginulima u ratovima, napose Drugome svjetskom ratu i Domovinskom ratu, koja je inače u organizaciji Mjesne zajednice Podbila, otkazana zbog nedostatka novca, a ako Bog dadne, održat će se dogodine kada su pozvani svi odseljeni Podbiljani, jer je ovo dan kada se objedinjuju svi iz ovoga sela, kao što se to događa i na Petrovo kada se slavi Misa kod crkve u groblju, te na spomendan sv. Ante u Podzavelimu i drugim zgodama.
Spomenik žrtvama ratova u Podbiloj
Odseljenici se sabiru i u drugim dijelovima i zaseocima Podbile, kao što su Lažete, Gavranovići i dr. Župnik je bio u oba ova zaseoka, i na svim ostalim mjestima kako ove godine tako i prijašnjih godina. Lažete su također dobile svoju monografiju.
Dobro je podsjetiti da se mnogi Podbiljani i Podzavelimljani sastaju u Zagrebu i drugdje s Ričičanima i ostalim svojim susjednima, a razlog okupljanja posve je jasan i razvidan: druženje i sjećanje na stari zavičaj i duhovne vrijednosti što su ih sa sobom ponijeli u raznim etapama svojih odlazaka na rad i svojih preseljenja. Ne bi bilo loše da se donese odluka o prikupljanju sredstava za obnovu određenih mjesta u selu Podbiloj kao i zajedničkih spomenika i znakova sela. A o obnovi starih kuća da i ne govorimo, jer je to glavni pokretač za druženja.